Stvarno ne znamo od kud nam tolika želja za krvavim stvarima. Možda je jednostavno hir, a možda duboko posađeni gen dobiven križanjem našeg daljnjeg istočnog rođaka sa grofom Draculom. To bi donekle objasnilo velike očnjake našeg direktora kad tražimo godišnji i dražesni osjet sreće kad krvavih očiju odlazimo s posla. Nadamo se samo da nam oči neće biti najkrvavije ikad nakon što direktor Dracula pročita dio ovog teksta...