Navijanje je sport samo po sebi. Imate pjesme, imate sinkronizirane koreografije, ustvari zvuči kao prikirvena verzija mjuzikla za muškarce, ali navijanje je ipak mnogo više. Navijanje omogućva da postanete dio velike grupe koja bodri manju grupu da pobijedi drugu manju grupu koju vaša veća grupa ne bodri. Navijači imaju potrebu ohrabriti igrače svog kluba da pobijede drugi klub. Jer igrači, naime, nisu uvijek pri sebi i jednostavno se ne sjete svega što treba. Zato im s tribina vičemo: "Pucaj!" - jer se možda igrač na terenu jednostavno nije sjetio pucati. Ili: "Dodaj!" kad vam se ne sviđa ono što igrač na terenu radi pa mislite da bi bilo dobro da da loptu nekom drugom. Svi ti urlici, povici, pjesme ohrabrenja i pokliči koji bi trebali slediti srca protivničkim igračima, neće se čuti ako nemate ovaj mali priručni megafon. Zato trk po megafon. Nije loš ni za izvikat se na djecu.